Kontekst

Predmet natječaja je spomen obilježje za djecu poginulu u Domovinskom ratu u Dubrovniku te novi javni gradski park površine P=3685m2 u luci Gruž čime je osigurano integralno rješenje cijelog obuhvata.

Urbanističko - arhitektonska koncepcija i oblikovanje

Prostor obale je granica između podzemnog i nadzemnog, te ju je potrebno projektirati i promišljati u oba pola istovremeno, uskladiti zakonitosti i potrebe jednog i drugog u pogledu vegetacije i građenja kako bi se kreirao održivi razvoj. Obala je rub, mjesto suočavanja elemenata vode kopna i zraka, granica krutog i fluidnog, linija s koje je moguće promatrati stanje prirode.

„Arhitektura mora biti razumljiva, omogućiti nam da postanemo svjesni zemlje, neba, vode i vjetra. Prirodu moramo koristiti na takav način da joj se što više približimo“ Aaron Betsky

Spomen obilježje

Spomen obilježje za djecu poginulu u Domovinskom ratu u Dubrovniku je mjesto trajnog spomena, tišine, propitkivanja, promišljanja i prisjećanja u miru i tišini. Na istočnom dijelu obuhvata zahvata na travnatoj površini nalazi se 13 maslina. Ova travnata površina s maslinama je zona određena za postavljanje spomen obilježja. Parcela na kojoj se planira spomen obilježje je ravna i u ravnini s javno prometnom površinom.

Ideja spomen obilježja nastala je iz nekoliko pitanja:

Kako spomen područje može koegzistirati tik do vrlo bučnog i frekventnog prometa

Očuvanje zatečenog maslinika – elevacija istog na razinu „urbanog maslinika“ ( 15 maslina posvećenih svakom djetetu )

Kako arhitektonskom, krajobraznom i likovnom gestom pokazati zvjerstvo,dekonstrukciju, gubitak; i ujedno poslati poruku mira, prihvaćanja i rasta poslije gubitka

Simbolika dječjeg igrališta ili „malog grada“ transcendira prisutnost djece u javnom prostoru

Spomen obilježje je prostorno organizirano poput „malog grada ili ulice za igru skrivača“

Urbani maslinik je zamišljen kao prostor ulice ispod maslina kako bi pomirio situaciju buke koja će se transformirati iza zidova kamenica a krošnje maslina će dati hlad i sjenu mekih titravih linija koja će dati transcedentalnu dimenziju života poslije ovog gdje stojimo mi kao promatrači.

„Kamenice“ su kameni sanduci u kojima se čuvalo maslinovo ulje, a kasnije su se koristile kao pitar za cvijeće ili začinsko bilje. „Kamenice“ u kojima su korijeni maslina zamišljeni su kao kvadratični „sanduci“ dijagonalno odrezanih vrhova tako da najniži brid ima visinu 100 cm a najviši 220 cm.

Simbolika rasta djeteta iz koje je generirana zamisao da je natpis sa imenom djeteta kojemu je posvećena „kamenica“ se postavlja na visini tog uzrasta.

Park

Park je i „prolazni terminal“, i zamišljen je kao pregledni prostor obogaćen ukrasnom i mirisnom lokalnom vegetacijom koja učvršćuje GENIUS LOCI, osjećaj identiteta i povezanosti. U njemu se mogu održavati razna događanja, sajmovi, koncerti i izložbe na otvorenom.

Osnovna ideja za krajobrazno uređenje zone je očuvanje postojeće vegetacije (MASLINE NA SPOMEN PODRUČJU) i sadnja stvaranjem „zelenih otoka“ kako bi se zonirao i popunio parter.

U kontekstu povezanosti sa spomen područjem, zamišljen je kao “postament” spomen obilježju sa visoko postavljenim krošnjama maslinika, začuđenost intervencije koja izaziva pitanja ostaje primjetna iz kontrastne “praznine” parka ispunjemog niskim I aromatičnim biljem. Park i Spomen područje se isprepliću i međusobno nadopunjuju, u balansu između punog i praznog, golog i zasjenjenog, intimnog i otvorenog.