Školski kompleks

Školski kompleks sastoji se od duge prizemne plinte i tzv. „školskih tornjeva“. 
Rahla struktura atrijskog tepiha omogućuje prolaz šume kroz građevinu, zadržavajući gdje je god moguće postojeća stabla.

Rješenje

Rješenje artikulira generički prostor šume u tri jasno definirane zone: 

1) na sjeveru potez urbanih platoa: školski trg, pristupna zona vrtića, parkirališta
2) traka izgradnje: sportske građevine, školske te predškolska ustanova
3) južni dio: parkovno oblikovanje sa školskim dvorištem i vanjskim igralištima vrtića

VelI Vrh, rubno naselje Pule, koje je do gradnje novog priključka na istarski Y bio ulaz u grad. 

Geometrijski čista „traka“ proteže se od zapadnog do istočnog ruba parcele formirajući kuću gradskog mjerila koja u svojoj strukturi poštuje manje mjerilo okolne izgradnje.

Urbanisticki postav predviđa od istoka prema zapadu: prizemni vrtic, školu razredne nastave, školu predmetne nastave, dvoranu te zatvoreni bazen. Na ovaj način građevina pomiruje sukob mjerila s dvije oprečne strane brda. Strana prizemnog vrtića odgovara rahloj obiteljskoj izgradnji, dok zapadna strana na kojoj dvorana izlazi u punoj visini odgovara mjerilu glavne prometnice.

Kontekst lokacije  je zbog guste borove šume ambivalentan – s jedne strane vrlo definiran i jednoznačan, a s druge izrazito generičan. Iz ovakvog konteksta proizašao je koncept koji sadrži dva oprečna pristupa, pa kompleks škole Veli Vrh balansira u dihitomiji introvertnog i ekstrovertnog. Introvertni ambijenti atrija nude potpuno druge prostorne doživljaje od otvorenih „tekućih“ društvenih prostora i „školskih tornjeva“. Atrij kao izrazito introvertna tipologija, izabran je da bi omogućio koncentraciju u „otvorenoj učionici“ i lakšu kontrolu djece. S druge strane, društveni se prostori pretapaju s vanjskim prostorima borove šume u horizontalnom rakursu, a „tornjevi“ se „oslobađaju“ u vertikali.

Kompleks promjenom mjerila i kompleksnosti prostora kroz uzdužni presjek oslikava i logičan slijed u odrastanju. Promjena mjerila i tipologije odgovara uzrastu djece, od vrtića na istoku do predmetne nastave i vanjskih korisnika na zapadu. 

Prostornom dispozicijom školskog kompleksa omogućena je gradnja u 3 ili 4 faze. Prvu fazu čini gradnja škole i vrtića (koja se može podijeliti na dvije ili tri podfaze), drugu sportska dvorana, a treću bazen. Vrtić je odvojena građevina na vlastitoj parceli. Moguće ga je izvoditi u potpunosti zasebno od školskog kompleksa. Škola je organizirana tako da je njena gradnja neovisna o izgradnji dvorane. Iako je između škole i dvorane uspostavljena snažna prostorna (vizualna i fizička) veza, konstrukcija je dilatirana i uz minimalne preinake moguće ih je jasno odvojiti. Bazen je potpuno odvojena građevina na vlastitoj parceli smještena uz dvoranu. Dok se ne izgradi, na njegovom mjestu smještena su vanjska sportska igrališta, koja se u kasnijoj fazi mogu premjestiti na krov dvorane ili na slobodni dio parcele.