O projektu

Dječji vrtić Zvončić okružen je sa svih strana zgradama koje zatvaraju svojevrstan blok. Njegov je karakter ambivalentan - iznimno zaštićen od vanjskih utjecaja, ali i jako propustan na određenim mjestima. Vrtić, kao ekskluzivni program koji prihvaća samo određenu skupinu ljudi, djeluje subverzivno na unutrašnjost bloka jer zeleni prostor oslobođen kolnog prometa ostaje nedostupan stanovnicima okolnih zgrada. Ovim projektom nastoji se odgovoriti na problem u kojem je vrtić (koji je uobičajeno pasivan akter u prostoru) postavljen kao glavni urbanotvorni element. Naslijeđena situacija se nadograđuje tako da omogući prihvaćanje novih programa bez umanjivanja kvaliteta koje su postojale prije. 

Vrtić svojom postavom i funkcionalnom dispozicijom generira čitav niz prostora različitih režima korištenja i propusnosti. Na južnoj pješačkoj osi smješteni su vrtićki programi koji mogu uključivati i korisnike prema kojima je vrtić uobičajeno ekskluzivan - veliko vanjsko igralište, prostor za više namjena te natkriveno igralište/trijem na sustretu pješačkih puteva. Izvan radnog vremena vrtića ovi prostori mogu postati ostvoreni javnosti i bloku. Za vrijeme rada vrtića, zgrada se „širi“. 

Funkcionalno je zgrada koncipirana tako da su jedinice grupirane u parovima što omogućava njihovu bolju međusobnu komunikaciju i ekonomičnost rješenja. Njihova je postava transpozicija većeg mjerila grada u malu dječju kuću. Parovi jedinica odgovaraju malim blokovima, intimnim i poluprousnim, a proširene komunikacije su javni prostori socijalne integracije višeg reda.